Zašto je lenjost s pravom jedan od smrtnih grehova?

Frojd je govorio da je zdrav čovek onaj čovek koji je sposoban da voli i radi. Dakle, ako nešto ne radite jer ste lenji, u opasnosti ste da se razbolite, mentalno, a možda i fizički.

Osoba se smatra lenjom ako ima potencijala da izvrši neku aktivnost, ali to ne čini jer nije voljna da uloži napor. Umesto toga ona ostaje u stanju mirovanja ili radi stvari površno ili radi neke druge, manje zahtevne stvari.

Svaki čovek koji je lenj, u tom je stanju jer od njega ima neku korist.

Oni koji priznaju da su lenji, lenjost koriste kao opravdanje za svoj nerad. Samim tim što priznaju, drugima daju do znanja da od njih ne treba ništa ni da očekuju. Dakle, savršen štit.

S druge strane, neko koristi lenjost kao zonu komfora – ako ništa ne radi, ne izlaže se riziku od neuspeha i kritike. Ima i onih koji ni u kom slučaju ne žele da priznaju da su lenji. Oni za svoje lenčarenje ne preuzimaju odgovornost, već nalaze krivicu u drugima ili okolnostima (eh, da sam malo mlađi ili stariji, da živim u drugoj državi sve bi bilo drugačije, da imam novca ja bih to lako, krivi su mi roditelji, prijatelji i sl.).

Ljudi često svoju lenjost brane perfekcionizmom – ako nije savršeno neću ni da počinjem. Ili se zaokupe nečim nevažnim, da bi imali opravdanje zašto ne rade ono što je važno.

Lenjost nije isto što i odlaganje obaveza, lenjost je odustajanje.

Lenj čovek odustaje, jer po njegovoj računici tako mu se više isplati. Kad odustane od karijere, školovanja, braka… nema ulaganja, nema trošena energije, nema negativne procene, nema grešaka.

Međutim, lenjost uvek dođe na naplatu u nekom obliku. Bilo kroz stanje depresivnosti, bilo begom u nešto (u prejedanje, alkoholizam, hipohondriju, opsesivnu kupovinu, zavisnost od igrica, interneta…).
Ma koliko nam se činilo privlačnim to što neko nema obaveza, nešto ne radi, daleko od toga je da on u tome uživa. Lenj čovek nije srećan. On je ugušo svoje potencijale i talente, jer je bežao od suočavanja sa izazovima i problemima. Lenji ljudi zapostavljaju sve u šta se treba angažovati, zdravu ishranu, ličnu higijenu, fizički izgled, prijateljstva, partnerski odnos… Sve to dovodi niskog samopouzdanja i loše slike o sebi. Na kraju ni oni vise ne veruju u sebe i svoje potencijale. Kače se na druge, koji će brinuti o njima i raditi stvari za njih. A ti drugi to najčešće i čine.

Paradoksalno, ali ukoliko želite da pomognete ljudima koji su lenji, nemojte im pomagati. Jer, ako bi ptici stalno donosili hranu kako ona ne bi morala da se pomuči da nauči da leti, lišili biste je ispunjenog života i mogucnosti da vidi i doživi prostranstva sveta na sopstvenim krilima.

Čovek je stvoren da radi i da se kroz taj rad razvija. Ceo svet se svakodnevno menja, stalno je u procesu, pa onaj koji ne radi, ne samo da stagnira nego i nazaduje.