Zdrava i nezdrava lojalnost porodici

Šta znači lojalnost porodici?

Lojalnost ili odanost porodici se odnosi na osećanje bliskosti, povezanosti, odgovornosti, zajedničkih obaveza koje postoje među članovima porodice. Lojalni članovi porodice su tu jedni za druge i bez pitanja i oklevanja pomažu kada je to potrebno.
Osobe koje su lojalne svojoj porodici, poštuju porodične tradicije i obaveze, emocionalna su podrška drugim članovima porodice kako tokom uspeha, tako i tokom neuspeha.
Lojalnost porodici, kao pojam, različito se tumači u različitim delovima sveta. Npr.u nekim azijskim zemljama, ključna osobina porodične lojalnosti je da deca brinu o svojim roditeljima kada su roditelji stari. Oni imaju snažnu moralnu obavezu da svojim roditeljima pruže podršku u oblastima kao što su emocionalna, finansijska i fizička podrška. Dok se u drugim delovima sveta ne očekuje da deca pozovu roditelje da žive sa njima kako bi im pokazala svoju lojalnost.

Zašto je važno imati porodičnu lojalnost?

Porodica u kojoj smo odgajani utiče na oblikovanje našeg morala, vrednosti i uverenja o sebi kao pojedincu. Zdrava lojalnost porodici može povećati samopoštovanje, samopouzdanje i nivo sreće pojedinca i u porodici generalno. Atmosfera lojalnosti podstiče osećaj pripadnosti, za kojim svi u životu tragamo. Nasuprot tome, u porodici u kojoj nema lojalnosti, osoba se oseća izolovano i nema slobodu da izrazi svoja osećanja i stavove bez osuđivanja.

Kao što vidimo, lojalnost je neophodna za izgradnju zdrave individue i zdravih porodičnih odnosa. Međutim, postoji i druga strana lojalnosti koja se javlja onda kada se ona pretvara u nezdravu – slepu lojalnost, što može imati velike posledice za pojedince u takvom porodičnom sistemu. Slepo lojalna osoba bespogovorno sledi sve zahteve porodice koji se pred nju stavljaju, čak i kada su oni u suprtnosti sa onim u šta ona veruje ili šta oseća. Ona to čini jer ne želi da uznemiri ili naljuti druge članove porodice, „zarad mira u kući“. Nažalost slepa porodična lojalnost se obično održava nesvesno, pa će čest slepo lojalan član porodice odbaciti i konkretne primere štetnog, neurotičnog ponašanja u porodici, kako bi izbegao porodičnu napetost. Slepo lojalan član će prevideti štetnost stavova i percepcija koji su prisutne u njegovoj porodici. Slepa lojalnost podrazumeva da smo odani ili posvećeni nekome, uprkos šteti koju nam ta osoba nanosi.

Kako nastaje nezdrava porodična lojalnost?

Nezdrava lojalnost obično nastaje još u detinjstvu, kako bi se pridobila roditeljska ljubav, odobravanje i prihvatanje. Kao male su nas učili da lojalnost treba da prihvatimo bez pogovora (i preispitivanja), jer je ona odraz poštovanja porodice. Kao deca, počinjemo da verujemo da imamo zdravu i čvrstu porodicu i da ignosrišemo nesavršenosti svoje nefunkcionalne porodice. Taj trend se nastavlja i u odraslom dobu. Slepa lojalnost može nas držati zaglevljenim u stalnom ciklusu disfunkcije, jer držeći se svoje nezdrave lojalnosti, ostajemo slepi i za odluke koje nisu dobre za nas ili nisu u skladu sa našom auentičnom prirodom, nego su nam nametnute od strane porodice. Ovakva stalna nesposobnost da budemo verni sebi (već verni porodici), može dovesti do depresije, krivice i anksioznosti. Lojalnost ne bi trebala da znači bespogovornu poslušnost.

Da sumiramo, nezdrava porodična lojalnost postoji kada:

  • Osoba prihvata percepcije i stavove porodice koji su u potpunoj suprotnosti sa njenim, bez preispitivanja.
  • Osoba pristaje na porodičnu odluku ili vrši ponašanje koje se od nje zahteva samo da bi izbegla porodočni sukob.
  • Osoba ignoriše i pretvara se da porodični problemi ne postoje.
  • Osoba odbija da vidi konkretan primer štetnog porodičnog ponašanja.
  • Osoba iskrivljuje porodična iskustva, kako ne bi priznala da postoje događaji koji su u suprotnosti sa perfekcionističkim zahtevima porodice.

    Lojalnost treba da bude obostrana i poštovana. Tamo gde lojalnost znači sklanjanje u stranu sopstvenih vrednosti da bi se održao sklad u odnosu, vlada nezdrava lojalnost. Svi mi imamo urođenu potrebu da se povežemo sa drugima, da pripadamo. Strah od odbacivanja nas može navesti da posegnemo za ponašanjem i odlukama koje su u suprotnosti sa nama samima.

    S toga, pogledajte svoje okruženje očima realnosti i pratite sebe i sopstvene osećaje. Ukoliko neko zahteva od vas da budete lojalni, na način na koji ćete nipodištavati sebe i svoje potrebe, upalite lampicu i kritički preispitajte taj odnos.